MADE BY:ENA ... ŠARENA

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Free Web Site Counter
Free Web Site Counter


Čovjek nije stvoren da bude poražen. Može ga se uništiti,ali nikako poraziti.
Ernest Hemingway


O ŽIVOTU


Čapek
"Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."

Čehov
"Nema i ne može biti pravednog bogatstva."

A.G. Matoš
"Postati čovjek je ljepše nego postati kralj."

Aristotel
"Nemoguće je da se sve dokazuje."


Samuel Beckett
"Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine."

Bjelinski
"Ima istina u koje nije dobro vjerovati."

Darvin
"Nisu loša vremena, nego čovjek."

Deepak Chopra
"Najlakši način da dobijete ono što želite je da pomognete drugima da dobiju ono što žele."

Don Juan
"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prijeđe sav, do kraja. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha."

Dostojevski
"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao."

"Oni koji umiju govoriti, govore kratko."

Eddi Rickenbacker
"Hrabrost je kada činite ono čega se bojite. Ne može biti hrabrosti ako se ne bojite!"

Fejdo
"Sve mane kada su u modi postaju vrline."

Gabriel Garcia Marquez
"Nemojte se boriti previše, najbolje stvari se dogode kad se ne nadate."

"Uvijek će biti ljudi koji će vas htjeti povrijedit, ali trebate nastaviti vjerovati, samo budite oprezni."

Gorki
"Ne sudi - da ti ne sude."

Henry Ford
"Ne postoji osoba koja nije sposobna učiniti više od onoga što misli da može."

Heraklit
"Znati mnogo stvari ne znači biti mudar."

Herman Hesse
"...imamo u duši i sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi."

Hipokrat
"Za oporavak je potrebno vrijeme, ali također i pravi uvjeti."

Ibn Zafar
"Kad kuješ svoju sreću, ne udaraj bližnje po prstima."

Talijanska poslovica
"Sjećanje na patnju udvostručuje sreću."

Joe Namath
"Ako nećeš ići cijelim putem, zašto bi uopće išao?"

K.G.Jung
"Za potpuno osvještenje je neophodan bol."

Kant
"Lijepo je ono što nam godi, a da pri tome nemamo nikakav interes."

Kineska poslovica
"Ne obara se svako drvo prvim udarcem."

Kipling
"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu."

Lao Ce
"Ko zna da ne zna - najveći je."

Latinska poslovica
"Živi kako možeš, kad ne možeš onako kako hoćeš."

Lenon
"Život je ono što ti se događa dok kuješ planove za život."

Lessing
"Mnogi griješe iz straha da ne pogriješe."

Lippmann
"Kad svi misle isto, znači da nitko ne misli dovoljno."

Thomas Mann
"Uz velikog čovjeka često idu i velike greške."

Martin Luther King, Jr.
"Uvijek je pravo vrijeme da se učini ono što je ispravno."

Meša Selimović
"Bilo je to jednom, davno, u životu još lepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mesta, želeo bih da se vrati."

Molier
"Što više volimo svoje prijatelje, manje im laskamo."

Morley
"Ako ste ušutkali nekoga niste ga i preobratili."

Neruda
"Ne jadikuj mnogo nad sitnim bolovima, jer bi sudbina mogla početi da te liječi - krupnim."

Phillips
"Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa."

Picasso
"Tko želi nešto učiniti, nađe način, tko neće ništa učiniti, nađe opravdanje."

Proust
"Svaka je zamisao laka kad se ne uzme u obzir stvarnost."

Raabe
"Smatram da je smijeh jedna od najozbiljnijih stvari."

Saltikov - Scedrin
"Čitava tajna da produžujemo život sastoji se u tome da ga ne skraćujemo."

Sand
"Teže je primiti savjet nego odbiti poklon."

Seneka
"Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava."

Stendal
"Ništa nije samo po sebi dobro, ni loše, zavisi samo šta o njemu mislimo."
"Misli rađaju patnju."

Tagora
"Najbolja upotreba reči je ćutanje."

Tolstoj
"Daj više odmora jeziku nego rukama."

Turgenjev
"Prekomjeran ponos oznaka je sitne duše."

Oscar Wilde
"Neprijateljima treba neprekidno opraštati, jer je to upravo ono što ih najviše ljuti."



GEORGE ORWELL
Sve su životinje jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih

MARGARET THATCHER
Biti moćan isto je kao biti dama.
Ako moraš ljudima govoriti da to jesi, onda nisi

OSCAR WILDE
Cinik je osoba koja zna cijenu svega, no ne zna vrijednost ničega.
Društvo često oprašta kriminalcu, no nikada sanjaru
Ponekad pomislim da je Bog stvarajući čovjeka, precijenio svoje mogućnosti.

MUTANABI
Svatko bi se istakao, rado stekao slavu,
ali darežljiv biva prosjak, junak gubi glavu.
Ne jadaj se pred ljudima, tek užitak dat ćeš svima.
Kao da srna ranjena se orlu tuži i gavranima.


PTHAOTEP
Usavrši svoj govor, svu pažnju ćeš svrnuti na se.
Al ne širi svog srca zbog onog što sve znadeš,
Od neznalice uči kano i od mudraca.
Umijeća nisu postavljena međe,
Nema znalca što seže do punog savršenstva.
Lijepa je miso skrita bolje no zelen dragulj,
A nać ćeš je i u ruci služavke što melje zrnje u žrvnju.

IVO ANDRIĆ
....onaj tko je moj prijatelj,taj ne postavlja pitanja,onome
kome sam prijatelj kazivam ono što i ne pita".....
...."živeći pored tolike ljepote u svijetu čovjek se često zapita
da li je bolje biti mrtav i ne znati za nju"....
....."treba biti živ i zdrav,da bi se u pisanju moglo biti tužan i očajan,
jer bolesnici o tome ne govore,a mrtvi ćute"....
....'ko u ovom svijetu ne umije da organizira sam svoj život,
nije vrijedan da živi,a tko ga s uspjehom organizira izgubi
pri tome toliko snage i svježine da mu ne preostaje dugo da živi"....


F.RABELAIS
Tko rano rani jednu sreću grabi
Tko rano pije, taj grabi dvije.

wave
V.V.MAJAKOVSKI
"Naš je planet radostima ubog nešto,
treba otimati radost danima što bježe.
Na svijetu umirati nije teško.
Stvoriti život daleko je teže!!

PROPOVIJEDNIK
"Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme"
yes

L.N.TOLSTOJ
Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu,
svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način


Linkovi

Dnevnik.hr
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Otvoreni
Msn.com
Google
Net.hr
Promina
Život je lijep


..."Uživao je razmišljajući o ribi, o tome što je ona mogla učiniti morskim psima da je slobodno plivala.
Trebao sam joj odsjeći onaj njen kljun, pa se njime boriti protiv njih, pomisli.
Ali nije imao sjekiricu, a nije više imao ni noža.."
ERNEST HEMINGWAY:"Starac i more"

ANDRE GIDE:"Krivotvoritelji novca"
..."Rekao sam u sebi da sve nije dobro za svakoga, nego samo za neke;
da sve nije za svakoga istinito, nego samo za onoga koji vjeruje da je tako;
da nema ni metode ni teorije koja bi se mogla primjeniti bez razlike na svakoga;
da bar imamo slobodan izbor, ako nam je potrebno birati, kako bismo mogli raditi;
da je stvar još jednostavnija ako nemamo slobodnoga izbora.
Ali ono za me postaje istinito,( ne apsolutno istinito, to se zna, nego s obzirom na mene)
što mi omogućuje najbolji razmah mojih snaga, djelovanje mojih sposobnosti.
Ja naime ne mogu odmah odjednom svladati svoju sumnju,
a groza me hvata od neodlučnosti (neizvjesnosti).
Onaj Montaigneov "meki i slatki jastuk" nije načinjen za moju glavu,
jer ja još nisam pospan i ne želim odmarati.
Dug je put koji vodi od onoga što sam mislio biti do onoga što možda jesam.
Katkada se bojim, nisam li prerano došao na svijet"....


A.B.ŠIMIĆ
Molitva na putu

Bože,
koji si me do ovoga časa doveo
nevidljiv
Vodi me i dalje koncu mojih želja
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta
Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemoćno
ko' moje
ruke vise
Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke po'če
mlaz crvene svježe krvi
budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda


RAINER MARIA RILKE
Ja živim u kruzima koji se šire

Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučiti zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.


J.PUPAČIĆ
Daleko ispred nas dan

Obmanuto je i vrijeme što nas za sebe veže
jer žudi obuhvatiti listom sve čim se desi
a postalo je tijesno i za jedno neznatno mjesto
Svaka stvar ima svoju prostranu tugu
i događaje koji iziskuju da se misli
Zato živimo izvan dana
zaboravljamo na njih
Sjedimo na visokoj stijeni
Dlanovima pritišćemo čelo:
U prostoru, nesvjesne Igre, dijete se igra
zove nas svjetlom ruku, kao u bajkama iz sna
u daleko daleko doba
otcvjetano u svemir
Ali u toj daljini
vidimo
napetost zvijezda raste
zbog cvijeta što će ga saletjeti munje
netom zamiriše u životu
Sjedimo na visokoj stijeni
imamo sklopljene oči
Daleko ispred nas dan
uzalud pokušava da se u nama bijeli

LUIS DE CAMQES
Ljubav

Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli, al se ne osjeća,
ona je nikad zadovoljna sreća,
bol što ne boli, nego mukom mori.
Ne željet drugo da se ljubi,
između svijeta ići sam i zdvojan,
u zadovoljstvu ne bit zadovoljan,
zaradu htjeti tamo gdje se gubi.
Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji;
pobijeđenomu na usluzi biti,
vjernost poklanjat onom tko nas bije.
No kako ljubav može darom svojim
smrtna nam srca skladom ispuniti
kad tako mnoge suprotnosti krije?


FEDERICO GARCIA LORCA
Oproštaj

Umrem li,
ostavite balokon otvoren.
Dijete naranče jede.
(Vidim sa svog balkona.)
Kosac žito kosi.
(Čujem sa svog balkona.)
Umrem li,
ostavite balkon otvoren.

Tada sam u noći Lava uobličio za sebe tu svetu i bezobličnu vatru,
koja poput strijele juri i plamti kroz dubine Univerzuma.
Na dodir Qadosh Ognja zemlja se rastopi u tečnost bistru poput vode.
Na dodir Qadosh Ognja voda ispari u prozračan zrak.
Na dodir Qadosh Ognja zrak se upali i posta Vatra.
Na dodir Qadosh Ognja, o Gospode, Vatra se rasu u Prostor.
Na dodir Qadosh Ognja, o Gospode Prostor se pretvori u Dubinu Uma.
Na dodir Qadosh Ognja Um Oca prolomi u blistavilo našeg Gospoda Sunca.
Na dodir Qadosh Ognja Blistavilo našega Gospoda nestade u Ništavilu
naše Dame s tijelom od Mlijeka Zvjezdanog.
Qadosh Oganj se ugasi tek kada je Ulazeći otjeran s praga.
I Gospod Tišine je postavljen na cvijet Lotosa.
Tada bi dovršeno sve što je trebalo dovršiti.
I Sve i Jedno i Ništa bijahu pobijeni kada je ubijen Ratnik 418.
Pri ubijanju one suptilnosti koja je sve ove stvari rasprostrla u Dvanaest Zraka Krune.
Koji se ponovo vratiše u Jedno, i iza Jednoga sve do vizije
Lude koja je u svojoj ludosti pjevala riječ Ararita, i iza Riječi i Lude; da iza Riječi i Lude.
(LIBER DCCCXIII vel ARARITA,7.poglavlje)

utorak, 12.04.2011.

Vrata vremena

Tamo negdje u jednom svijetu postojala su vrata vremena. Vrata u kojem se isprepleću prošlost i sadašnjost, budućnost i prošlost. Onaj tko dobije taj dar, pruža mu se mogućnost da promijeni sve: propuštene prilike, ispravi pogreške.
No, taj netko ne zna da svaki njegov korak dalje kroz vrata promijeni nešto što nije htio mijenjati. Saznavši gorku istinu, što će taj netko učiniti. Krenuti dalje naprijed ili se vratiti unatrag?
Može li se cijeli naš život prošlost i sadašnjost, osobito budućnost, vidjeti u jednoj crti našeg dlana, okrenutoj šalici kave ili u špilu karata. Što bi to značilo da smo marionete ili slobodna bića koja sama kroje svoju sudbinu. Je li ona već zapisana u zvijezdama ili se zapisuje svakim našim uzdahom i izdahom? Svatko se u jednom trenutku svog života zapita je li nešto moglo drugačije, kamo i kako dalje. i tada raste njegova želja da preduhitri sudbinu. Želja za tim stara je i koliko sam čovjek. Ipak, smijemo li znati?
Vjerujući da postoji nešto jače od nas, prihvaćamo da je to nešto nekim ljudima dopustilo da otvore vrata vremena. No, koja je cijena toga? Danas u modernom vremenu u kojem su svi u svako vrijeme svima dostupni, gdje se o svima jednim klikom sve može znati, čovjek je sam više nego ikad. I u iskonskoj želji da se pronađe traži se na krivim stazama. Tko ti može reći istinu, otkriti budućnost, promijeniti sadašnjost? Čovječe zapitaj se. Zakorači u samog sebe. Koliko vrijedi tvoja budućnost? Škrinja zlatnika? Postoje li ljudi koji gledaju kroz ključanicu vrata vremena. Vjerojatno da. No, njima ne treba ju tvoji zlatnici, oni ih ne smiju uzeti. Stoga uzmi svoje zlatnike i kreni dalje, svakim svoim uzdah i izdah napiši jednu stranicu. A sadržaj knjige? Hm, nekom drugom prilikom.

- 00:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 02.06.2008.

Sretna

Ustala je. Pogledala se u ogledalo kao bezbroj puta prije. No ovaj put, nešto je bilo drugačije. Dugo nije vidjela nju. Osmjehnula joj se. U ruci je držala ključ. Okrenula se. Pogledala je još jednom vrata iza sebe. Bacila je ključ u dubine beskraja. Pogledala je vrata ispred sebe. Širom su otvorena. Zakoraknula je prema njima. Pogledala je svijet koji je čekao, blistav i jasan kao nikad prije. I rekla je samoj sebi: "Da,sretna sam, to je to".

- 20:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #


utorak, 13.05.2008.

Kad se svi punti zbroje....

Sjedeći u omiljenom kafiću tik uz more, s pogledom koji opušta vratila mi se misao, zapravo rečenice jedne pjesme koje mi se vrzmaju po glavi već duže vrijeme: "Zar nije smiješno kako misliš da ćeš biti u redu dok ne zapamtiš kako stvari nikad više neće biti iste. Zar nije ludo kako misliš da si isplanirao cijeli svoj život samo da bi otkrio kako nikad nije bio u tvojim rukama." Zapravo shvatiš da si marioneta nečije lude igre, a kako će sve završiti ne zna se do samog kraja. I tako malo plešeš lijevo, malo desno, gore i dolje, dok se opet ne vratiš na početak. Ponekad otkriješ nešto novo, ponekad se zapitaš je li moglo drugačije, a ponekad jednostavno prihvatiš i kreneš dalje ne osvrčući se. I tako časkajući s prijateljicom, došle smo do zaključka: "očekuj neočekivano i ne očekuj očekivano".
Prisjetile smo se davnih vremena i svega onoga što se događalo tijekom našeg prijateljstva, čudnih zbivanja, kako smo se našle. Danas bi se teško priviknule jedna bez druge, a do prije desetak godina nismo ni znale jedna za drugu. Smiješnije je to što smo živjele u istom gradu udaljene svega 15 - tak minuta jedna od druge, a prvi put smo se srele na fakultetu. Ni tada nismo osobito marile jedna za drugu. Ona je imala svoj, a ja svoj svijet, no zapravo se ispostavilo da smo odrastale prilično slično. Obje odgajane da budu samostalne, karakterne, odrasle uz majke koje su svojoj djeci morale biti oba roditelja, a očevi u svijet trbuhom za kruhom. Odrastajući u takvoj obitelji izrasteš u osobu koju ne može svatko razumijeti, prihvatiti njenu jaku neovisnost i nezavisnost o nikome i ničemu. I tako su nesuđene primabalerina i veterinarka dobile nezaboravno prijateljstvo zahvaljujući jednom profesoru i njegovom ispitu. Do treće godine fakulteta svaka od nas je bila u svom "filmu", no obje odlične učenice, studentice, uzorne kćeri, itd. Odjednom preokret.
Dogodila se eksplozija zbivanja koja nas je dovela do današnjih dana i života. Sudbina ili vlasnik igre odlučio se po tko zna koji put poigrati s nama. Taj ispit koji nam je noćima zagorčavao život zapravo se ispostavio kao dobra stvar. No tada je to bilo "drži ne daj".
U međuvremenu obje napuštamo fakultet, ona pronalazi ljubav svog života, napušta grad, a ja se zapošljavam. Prolazi godina - dvije i vraćamo se na fakultet, pokušavajući se riješiti tog profesora i njegovog ispita. I u tim pokušajima počinje naše prijateljstvo. No, od ocjene ništa, te nastavljamo studij u drugom gradu, postajemo cimerice.
I kroz taj period zapravo shvaćamo kako imamo i previše toga zajedničkog. Prateći vrijeme u tom drugom gradu, bez većih problema riješavamo sve ispite, diplomu i ostalo. U međuvremenu prolazimo kroz razne dogodovštine i poznanstva, od života u zgradi koja je izgrađena na nekadašnjem groblju(što mi nismo znale, kasnije nam rečeno) do banalnih gluposti. Vrijeme prolazi i ja pronalazim ljubav svog života i sve se čini kao savršeno.
I misliš kako će napokon sve sad ići samo nabolje. No opet preokret. U samo jednom trenutku, ma koliko se trudio, žrtvovao, nestane sve u vatri i pretvori se u pepeo. Redaju se opet problemi za problemima. U nekoliko dana moj život se pretvara u pakao, savršena veza postaje noćna mora, meni dvije drage osobe pogibaju, a ona dobiva list papira, sve što je ostalo od 6 - godišnjeg savršenog braka. I opet na početak.
Sve ispočetka. I tako razgovarajući zapitale smo se kakav bi naš život bio da se sve posložilo drugačije i da je ona završila Akademiju, a ja veterinu. Vjerojatno bi se opet našle na ovaj ili onaj način. Ili je ipak sve trebalo tako biti, kako kaže moja majka. Jesmo li zbog svega postale pametnije ili mudrije?Ili smo nešto naučile? Možda. Nadam se. No, jedno je sigurno. Ono što za sebe mogu reći je: ma što da se dogodi uvijek ću postupati kako mi duša kaže. Da li će ona tako? Ne sumnjam ni malo da neće.
I tako ispijamo i dalje kavu u našem omiljenom kafiću, tik uz more s pogledom koji opušta, dijelimo svoje dobre i loše trenutke, plešemo kako sudbina svira i čekamo nastavak priče.

- 20:19 - Komentari (13) - Isprintaj - #


srijeda, 02.04.2008.

U tmini pozornice.....

U tmini pozornice ove predstave, mi, dvije zvijeri međusobno se vrebamo, osluškujemo i promatramo svaki trag, svaki potez. Koketirajući s emocijama, na granici ljubavi i mržnje, ponosa i predrasuda, poštovanja i previranja iščekujemo vlastiti pad.

- 20:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 31.03.2008.

Danas ne....

Ne tražite je danas u očima mojim. Pripitomljenu zvijer. Divlju zvijer koja je jedino njemu dopustila da je ukroti. Ona koja je živjela za njega. Onaj koji je izdao i slomio. S vremenom je naučila živjeti bez njega. Povukla se u divljinu, divljinu koja joj je vratila život. Opet živi na svoj način, diše i ljubi. Ovo nije ona. Ovo sam ja. Svoja i nepokorena. Ne tražite je u očima mojim, nema je. Možda jednom, možda jednom je pronađete, ali danas ne.

- 20:42 - Komentari (9) - Isprintaj - #


utorak, 18.03.2008.

U ovom trenutku....

U ovom trenutku, našem svijetu gdje je vrijeme stalo, osjećam tvoj dah na svom vratu, dok me nježno obavijaš rukama, želim ti reći samo jedno: volim te, hvala što postojiš.

- 19:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #


srijeda, 09.01.2008.

Ljubav

Nije dovoljno reći nekome da ga voliš, potrebno je i pokazati.
Izgubljena ljubav nije nestala, zapravo nikad nije ni postojala.
Ne traži ljubav, ona će sama doći.
Kako prepoznati ljubav? Kad osim u raju cvijeta i u paklu.

- 19:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #


Prijateljstvo

Upoznaj neprijatelja da bi spoznao prijatelja.
Ako želiš znati tko ti je prijatelj, ponašaj se kao neprijatelj.
Prijateljstva su poput ljubavi, samo iskrena opstaju.

- 19:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #


Ne budi ono što netko misli da jesi, a nisi.
Ne boj se poraza, već odustajanja.
Ne vjeruj riječima, nego djelima.
Ostani vjeran sebi i kad te ostali iznevjere.
Tko zavidi? Onaj koji želi da je netko drugi.
Novaci moć ne kvare čovjeka, samo izvuku njegovo pravo ja.
Kako razotkriti demagoga? Povrijedi mu ego.

- 18:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #


Misao

Bolje biti genij s manama, nego budala bez njih.
U nesavršenstvu leži savršenstvo.
Nisi budala kad pogriješiš, idiot si ako grešku ponoviš.

- 18:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 07.01.2008.

Anđeo

Anđeo slomljenih krila dade mi svoje srce na dlanu.
Ali Bogu on postade drag i odluči ga uzeti k sebi.

- 18:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #


utorak, 18.12.2007.

Nepozvani gost

Postoji jedna bol što dušu mi mori, neda mi mira. Borim se s njom da me ne pobijedi, ne slomi. Okujem je u dubinu duše, a ona se odjednom i nenadano pojavi poput nepozvanog gosta. Neće me dobiti, naći ću njenu slabu točku.

- 22:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #


Put

Putovati u nutrinu svoju treba često, ponekad je potrebno i pobjeći da ne potonemo u boli

- 21:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #


nedjelja, 16.12.2007.

San

Uhvatih anđela za krila, a on kaže:
- Ako me pustiš, ispunit ću ti želju, san za kojim žudiš.
Nasmijem se i odgovorim:
- Nemam ga.
On me u čuđenju pogleda i sav zbunjen reče:
- Nemaš!? Kako nemaš?
Da, nemam - odgovorih - Jer ja sam samo čovjek i kad imam sve nemam ništa, a kad nemam ništa imam sve.

- 20:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #


Fatamorgana

U pustinji njezine duše ugledao je izvor života, rajski vrt. No, prevario se. Bila je to samo fatamorgana.

- 19:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #


nedjelja, 09.12.2007.

Riječi tišine

Sjećaš se kako smo satima razgovarali, noćima.......Bili jedno srce i tijelo
A sada..... sada čujemo riječi tišine, duboke tišine.....U dubini duše znamo: ti si ja, ja sam ti. Ipak bježiš, opireš se......U njoj tražiš mene, u njemu tražim tebe... I živimo u riječima tišine, snove stranaca, tuđe živote.....

- 00:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #


petak, 30.11.2007.

Pitam se

Promatrajući svijet oko sebe i svoj život u njemu, slijedom događanja i razmišljajući o jednoj osobi posljednjih dana, pitam se što bi bilo da je sve ispalo drugačije. Često čujemo "upravo si tamo gdje bi trebao biti", no ipak što ako to nije tako. Znate ono kad je sve u redu(uglavnom), ali opet imate osjećaj kako nešto nedostaje, ništa nije kako treba. Drži me taj neki osjećaj, osjećaj da jedan dio vas nedostaje. Kakav bi moj svijet bio da je sve krenulo nekim drugim stazama. Ili ipak nedostaje a ja se zavaravam. Možda se zavaravamo da ne priznamo da zaista ništa nije kako treba, možda ne želim priznati. Možda je razum preuzeo vlast radi zaštite. No, ako je tako, živim li onako kako bi trebala, onako kako želi moje biće, moje postojanje?

- 22:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 12.11.2007.

Uspomene

.....I tako uskoro mehanički, onako potišten zbog tmurnog dana i perspektive žalosne sutrašnjice, prinesoh usnama žličicu čaja u koji sam bio umočio komadić madeleine. Ali u istom onom trenu kad mi je gutljaj čaja izmiješan s mrvicama kolača dotaknuo nepce, uzdrtah jer sam osjetio kako se nešto neobično zbiva u meni. Prožeo me neki divan užitak, nešto posebno, a da nisam znao zašto. Učas su mi životne nedaće postale ravnodušne, životni porazi nevažni, kratkoća života prividna, isto onako kao što djeluje ljubav, prožimajući me nekom dragom suštinom: ili, bolje reći, ta suština nije bila u meni, ona je bila ja. Nisam se više osjećao prosječan, slučajan, smrtan....." (M. Proust:"Combray")
Neobično zanimljivo i magično kako nas neki miris, zvuk, riječ, dodir ili pogled podsjeti ili vrati nekoj dragoj osobi, događaju ili vremenu.Što je to što nas vuče u neka davna vremena, proživljenom životu?
Svatko od nas ima neko utočište, drago mjesto, vrijeme, kad su bili najsretniji, i kao što kaže pisac gdje su "životne nedaće postale ravnodušne, životni porazi nevažni, kratkoća života prividna".
Samo jedan trenutak, pogled na jedno 200 - godišnje stablo i klupu ispod njega, poput vremenskog stroja vratio me u doba nevinosti, bezbrižnosti i odrastanja punom ljubavi. Opet sam bila mala curica koja je tamo negdje trčala poljima roditeljskog rodnog kraja. I sjedeći tako na klupi bila sam sretna, promatrala sebe kako uživam u dječijim radostima. Sve je bilo tako jasno i prisutno. Čudno je to, zar ne? Kako samo jedan trenutak može promijeniti sve. Iako sam znala da je sve to prošlo, bila sam bezbrižna, sretna. Kaže se da život piše najbolje romane. Možda je to istina, a sjećanja su ono što nas čini ljudima kakvi smo danas.
Jesmo li sačinjeni od uspomena ili su one ipak samo jedan dio nas?

- 18:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #


četvrtak, 08.11.2007.

Svijet iluzija

U mojim mislima si samo ti. Uvijek ćeš me pratiti u ovom svijetu iluzija.
Kažeš da me voliš. Kako kad me i ne poznaješ. Ne bojim se reći ono što mislim, želim i osjećam. Nikad te neću ostaviti zbunjenog. Želim iskrenu ljubav, ostalo ne vrijedi.
Nisam od onih koji ovise o drugima, uhvate se prve stvari na koju naiđu i grčevito je žele sačuvati. Ne trebam te da bi bila ispunjena, slobodna i sretna. Ne trebam te da uspijem, jer znam da to mogu sama. Trebam te jer to želim, jer te volim. Imam svoj život i živim ga kako želim. Mogu te voljeti više od ikog, učiniti za tebe moguće i nemoguće, proći kroz pakao i natrag, ali nećeš me pokoriti. Nikad potpuno neću biti tvoja, jednim dijelom uvijek ću ostati svoja.
Ne pokušavaj me promijeniti, jer ćeš izgubiti.
Kažeš da me voliš. Možeš li se nositi s tim. Podnijeti činjenicu, da ako me izdaš i poniziš, povratka nema. Ma koliko te voljela i željela neću ti se vratiti, odlazim zauvijek. Kao što si moju ljubav dobio tako je možeš izgubiti. Ako me povrijediš i prevariš, nećeš više čuti za mene.
Voliš li me još?

- 19:35 - Komentari (14) - Isprintaj - #


Mudrosti sanjara

Imam najprostiji mogući ukus: zadovoljan sam najboljim.
O, tako mi je drago da si došao. Ima stotinu stvari koje ti ne želim reći
Ona je paun u svemu osim u ljepoti.
Publika je čudesno tolerantna. Oprašta sve osim genijalnosti.
Patriotizam je vrlina zlih.
Novinarstvo je danas nečitljivo, a književnost se ne čita.
Mladići žele biti vjerni, a ne mogu. Starci žele biti nevjerni, a ne mogu.
Popularnost je lovorov vijenac koji svijet stavlja lošoj umjetnosti. Što god je popularno ne valja.
Živjeti, to je najrjeđa stvar na svijetu. Većina ljudi samo egzistira.
Mogu odoljeti svemu osim napasti
Ne govorite nikad ružno o visokom društvu. To rade jedino ljudi koji ne mogu dospjeti u to društvo.

(Oscar Wilde)

- 17:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #


Igra riječi

Poezija je individualna i svatko je može objasniti na svoj način. Zato je ona istodobno komplicirana i jednostavna, a opet tako privlačna i misteriozna. Bez velikih i dugih riječi oslikane su velike ljubavi, ponekad sretne, a ponekad nesretne, patnje i boli, tuga i radost, međusobno se ispreplečući u bezvremenskoj igri ljudskih sudbina i priča.

- 17:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #


nedjelja, 04.11.2007.

..........

Veliko je umijeće reći svašta, a u biti ništa.

Život je poput ormara.
Da bi opstao potrebno je poneko pospremanje.

Svaki trenutak događanja u nama ostavlja neizbrisiv trag.

Najlakše je otići, a najteže ostati.

Svaki susret ima svoju priču.

- 21:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #


subota, 03.11.2007.

........

Dobro otvori oči i gledaj,
naćuli uši i slušaj!
Jer prijatelj bi ti mogao biti neprijatelj,
a neprijatelj prijatelj!!!!

- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 29.10.2007.

Čarobna banka

Danas sam dobila e-mail od prijateljice.
On ovako glasi:
"Nešto za razmišljanje!
Zamisli:
Ti si na nekom izvlačenju dobila/o sljedeću nagradu:
Svako jutro od banke dobiješ uplatu od 86 400 00 eura na svoj privatni račun.
Ova igra ima naravno i svoja pravila koja moraš znati:
Prvo pravilo je da sve što ne potrošiš tog dana oduzme ti se. Taj novac ne možeš prebaciti na drugi račun, moraš ga potrošiti. Svako jutro kada se probudiš banka ti uplaćuje novih 86 400 00 eura za taj dan
Drugo pravilo je to da banka može prekinuti igru kad želi, kazati gotovo i zatvoriti račun zauvijek.
Što ćeš učiniti?
Kupiti sve što poželiš, ne samo za sebe, nego i za druge koje voliš...!?!
Točno?
Možda čak i ljudima koje ne poznaješ, jer ti ne treba toliko da bi sve potrošila/o....
Točno?
Pokušati ćeš svaki novac iskoristiti i potrošiti.
Točno?
OVA IGRA JE STVARNOST!
Svatko od nas ima "čarobnu" banku, ali je ne vidimo!
ČAROBNA BANKA JE VRIJEME!!!!
Svako jutro kada se probudimo imamo 86 400 sekundi života za taj dan i navečer kada krenemo na spavanje ostatak vremena nam se briše.
Što ne doživimo taj dan briše se zauvijek!
JUČER JE PROŠLOST!
Svakog jutra počinje novi dan i može se prekinuti bez opomene.
Što raditi sa svojih dnevnih 86.400 sekundi.
Zar nam nisu vredniji od iste količine eura.
Razmisli o tome.
Pazi na sebe i uživaj u sekundama svoga života. Život leti i vrijeme prolazi brže nego što možeš zaraditi 86 400 00 eura.
Lijep dan ti želim!"

Nakon ovoga čovjek se zaista zapita. Koliko želja i snova svakodnevno odgađamo, koliko kompromisa svakodnevno uvažavamo. Toliko vremena protratimo na sitnice i nepotrebne stvari, da na kraju zaboravimo što je zaista bit života.

- 18:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #


petak, 26.10.2007.

......

Prošlost se ne može izbrisati,
jedino se sadašnjost i budućnost mogu izmijeniti

- 22:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #


utorak, 23.10.2007.

--------

Voljeti i znati voljeti nije ista stvar.
Mrziti i znati mrziti isto.
I onda koja je razlika između to dvoje? VELIKA!!
Voljeti, živjeti istinski.
Mrziti biti mrtav.
Mnogi kažu da je tanka linija između ljubavi i mržnje.
Tanka je i između života i smrti, ali to ne znači da moramo svi umrijeti

- 23:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #



Jedino sigurno je to da u životu ništa nije sigurno

- 23:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #


Vjerojatno, možda, vidjet ćemo....

"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način" - moj omiljeni citat kojim je Tolstoj obuhvatio ne samo tragičnu sudbinu svoje junakinje, nego i cjelokupnu srž ljudskog postojanja.
Što je zapravo htio reći? Možda da se gasimo i palimo od slučaja do slučaja. Sve se planira, svaki pokret, svaka riječ, svaka emocija. Pretvaramo se u strojeve. S vremena na vrijeme kad se dogodi neka tragedija, dopustimo neku spontanost, no ubrzo se vraćamo u svoju ljušturu. Iskreno čeznem za danima svog djetinjstva, za životima svojih djedova i baka kojima je sve bilo jednostavno. Danas tamo gdje nema komplikacija mi ih sami stvorimo.
Gdje god dođeš, koga god pitaš,odgovori su isti: vjerojatno, možda, vidjet ćemo. Toliko smo se tehnloški razvili, da su nam želja, misao, potrebe, pa i svaki trenutak jednostavnosti zastranili. Kuda idemo, kamo, što želimo? Odgovor: Ne znam, vjerojatno, možda da možda ne.
Da nije tragično, bilo bi komično. Ljudi čega se bojimo!? Najvjerojatnije samih sebe. Očito je najbolje rješenje status quo. No, pitam se zar ikome to treba u životu. Drugi je primjer onaj standardni koji nas vraća na početak teksta.
Kad vam ide sve dobro, prijatelja na sve strane, no kad krene po zlu muk.
Svi ti ljudi povlače se poput vampira pred izlaskom sunca. Kad vam je zaista u životu teško shvatite tko je tko i to je tako najbolje. Ono što vrijedi neka ostane, ostalo neka nosi voda. No ipak najveći od svega je aspurd kojem se ne mogu načuditi je: što više daješ veća si budala.
E to stvarno nema logike, no da je ima mi ne bi postojali. Najveći Božji neuspio eksperiment su definitivno ljudi. No ipak, nije sve tako crno, nađe se poneka budala slična tebi pa skupa žonglirate kroz život.
No to uopće nije loše, zar ne?

- 23:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 22.10.2007.


Onaj tko se boji ne zna živjeti, a
tko ne priznaje sebe, ne priznaje ni druge.

- 18:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #


utorak, 09.10.2007.

Što znači biti čovjek?
Znači griješiti i priznati pogreške.
No ipak lakše je uočiti tuđe, a teže svoje.
A najlakše je tražiti oprost, no ne i oprostiti

- 18:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Travanj 2011 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)